Karcinom pankreasa

Pankreas (gušterača) je žlijezda smještena duboko u gornjem dijelu trbuha, iza želuca, koja ima dvije glavne uloge: stvara enzime za probavu hrane i hormone (npr. inzulin) koji reguliraju šećer u krvi.
Rak pankreasa nastaje kada stanice gušterače počnu nekontrolirano rasti i stvarati zloćudni tumor, koji se s vremenom može proširiti na okolna tkiva, limfne čvorove i udaljene organe.

U Hrvatskoj se svake godine dijagnosticira oko 800–850 novih slučajeva raka gušterače, a gotovo isti broj ljudi godišnje od ove bolesti umre, što govori o njezinoj težini.
Rak pankreasa spada među četiri do pet najsmrtonosnijih sijela raka u zemlji, uz vrlo nisku stopu petogodišnjeg preživljenja.

Tumori gušterače dijele se na:

• Egzokrine tumore (najčešći)
  Najčešći tip je duktalni adenokarcinom – rak koji nastaje u kanalićima gušterače kroz koje se luče probavni enzimi.
  Ovaj tip čini više od 90–95% svih slučajeva raka gušterače i najčešće se javlja u glavi pankreasa.
• Endokrine (neuroendokrine) tumore
  Nastaju iz stanica koje stvaraju hormone (npr. inzulin, glukagon).
  Mogu biti dobroćudni ili zloćudni, često sporije rastu, a nazivaju se neuroendokrini tumori gušterače (NET).

Kad se u svakodnevnom govoru spominje „rak pankreasa“, najčešće se misli na duktalni adenokarcinom, koji ima najlošiju prognozu.

Točan uzrok raka pankreasa najčešće nije moguće odrediti – radi se o kombinaciji genetskih, okolišnih i životnih čimbenika.

Najvažniji poznati čimbenici rizika:

• Dob
  Većina slučajeva javlja se u dobi iznad 60 godina.
• Pušenje
  Pušači imaju višestruko veći rizik razvoja raka gušterače u odnosu na nepušače.
• Kronični pankreatitis
  Dugotrajna upala gušterače (najčešće povezana s alkoholom ili nasljednim čimbenicima) povećava rizik.
• Prekomjerna konzumacija alkohola
  Alkohol može doprinijeti razvoju kroničnog pankreatitisa i posredno povećati rizik raka gušterače.
• Prekomjerna tjelesna težina i loša prehrana
  Pretilost, visok unos masne i prerađene hrane te metabolički poremećaji povezani su s većim rizikom.
• Šećerna bolest
  Kod nekih ljudi novonastali dijabetes može biti prvi znak raka pankreasa; dugotrajni dijabetes je također rizični čimbenik.
• Nasljedni sindromi
  Manji udio slučajeva povezan je s nasljednim mutacijama (npr. BRCA, obiteljski rak dojke/ovarija, Lynch sindrom), pa se kod osoba s jakom obiteljskom anamnezom ponekad preporučuje genetsko testiranje.

Iako je rizik moguće smanjiti zdravim stilom života (nepušenje, umjerena prehrana, kontrola tjelesne težine i šećera), ne postoji sigurni način da se rak pankreasa potpuno spriječi.

Rak pankreasa u ranim stadijima često ne uzrokuje karakteristične simptome. Znakovi bolesti najčešće se pojavljuju tek kada je tumor narastao ili se proširio, zbog čega se dijagnoza često postavlja u uznapredovalom stadiju, što nepovoljno utječe na mogućnosti liječenja i prognozu.

Najčešći simptomi:

• Žutilo kože i bjeloočnica (žutica)
  Nastaje kada tumor blokira žučne vodove, pa se žučne boje nakupljaju u krvi.
• Bol u gornjem dijelu trbuha i leđima
  Bol često „probija“ u leđa, pojačava se nakon jela i ne smiruje se klasičnim lijekovima.
• Neobjašnjivi gubitak težine i apetita
  Gubitak kilograma uz slab apetit, umor i opću slabost čest je znak uznapredovale bolesti.
• Novonastala šećerna bolest
  Posebno u osoba koje ranije nisu imale dijabetes, uz druge simptome; može biti prvi trag da je gušterača zahvaćena.
• Nadutost, mučnina, povraćanje, promjene stolice
  Tamni urin, svijetla stolica, masna i loše probavljena stolica (steatoreja), osjećaj punoće.
• Začepljenje dubokih vena nogu (tromboza)
  Rak pankreasa često je povezan s povećanom sklonosti stvaranju krvnih ugrušaka.

Budući da su ovi simptomi nespecifični i mogu biti znak drugih bolesti, važno je da se kod njihovog trajanja ili pogoršanja javite liječniku, osobito ako postoji više znakova odjednom.

Dijagnostika raka gušterače u Hrvatskoj se provodi u suradnji gastroenterologa, onkologa, radiologa i kirurga, prema suvremenim europskim i nacionalnim smjernicama.

Najvažnije metode su:

• Laboratorijske pretrage
  Krvne pretrage (jetreni enzimi, bilirubin, šećer, upalni parametri), tumorski marker CA 19-9 (nije specifičan, ali pomaže u praćenju bolesti).
• Ultrazvuk trbuha
  Često prvi korak; može pokazati proširene žučne vodove, promjene na jetri i ponekad tumor u gušterači.
• CT (MSCT) trbuha s kontrastom
  Osnovna metoda za prikaz tumora gušterače, procjenu njegove veličine, zahvaćenosti krvnih žila i prisutnosti metastaza.
• MR i MRCP
  Magnetska rezonancija i MRCP (specijalna MR za žučne vodove) pomažu u detaljnoj analizi žučnih i pankreasnih vodova te okolnih struktura.
• Endoskopski ultrazvuk (EUS) s biopsijom
  Posebna pretraga u kojoj endoskopska sonda s ultrazvukom omogućuje vrlo detaljan prikaz gušterače iznutra, uz mogućnost uzimanja uzorka (EUS-FNA/FNB). EUS je posebno važan za male tumore i planiranje zahvata.
• ERCP (endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija)
  Endoskopski zahvat za prikaz žučnih i pankreasnih vodova; često se koristi za postavljanje stenta (cijevi) koja otvara začepljen žučni kanal i ublažava žuticu.

Definitivna dijagnoza raka gušterače postavlja se analizom uzorka tkiva (biopsija) kad god je to moguće i sigurno.

„Staging“ opisuje koliko se rak proširio u trenutku dijagnoze.

Kod raka gušterače najvažnije je:

• veličina tumora i položaj (glava, tijelo ili rep gušterače)
• zahvaćenost okolnih krvnih žila (npr. gornje mezenterične arterije, portalne vene)
• prisutnost metastaza u limfnim čvorovima, jetri, plućima ili drugim organima.

Ovisno o proširenosti bolesti, rak gušterače može se podijeliti na:

• Lokalizirani rak
  Tumor je ograničen na gušteraču i nije zahvatio važne krvne žile – takvi su tumori potencijalno operabilni.
• Granično operabilni (borderline)
  Tumor dodiruje ili djelomično zahvaća krvne žile, ali uz pažljivo planiranje i ponekad prethodnu kemoterapiju ili zračenje, operacija može biti moguća.
• Lokalno uznapredovali, neoperabilni
  Tumor je široko zahvatio ključne krvne žile, pa ga nije moguće sigurno odstraniti.
• Metastatski
  Rak se proširio izvan gušterače na udaljene organe (jetru, pluća, peritoneum itd.).

Stadij bolesti ključan je za odabir liječenja i procjenu prognoze.

Liječenje raka pankreasa u Hrvatskoj provodi se prema preporukama stručnih društava i međunarodnim smjernicama, u multidisciplinarnim timovima.

Glavni modaliteti liječenja:

• Kirurgija
  Kirurško odstranjenje tumora (npr. Whippleov zahvat – pankreatikoduodenektomija, distalna pankreatektomija) jedina je metoda koja može ponuditi mogućnost izlječenja.
  Nažalost, samo manji dio bolesnika (oko 15%) ima tumor koji je u trenutku dijagnoze operabilan.
• Kemoterapija
  Lijekovi protiv raka (npr. FOLFIRINOX, gemcitabin u kombinacijama) primjenjuju se:
  • prije operacije (neoadjuvantno) kako bi se smanjio tumor i povećala šansa za operabilnost
  • nakon operacije (adjuvantno) kako bi se smanjio rizik povrata
  • kao glavno liječenje kod neoperabilnog ili metastatskog raka za produljenje života i ublažavanje simptoma.
• Radioterapija
  Zračenje se ponekad koristi uz kemoterapiju (kemo-radioterapija) kod lokalno uznapredovalih tumora ili kao dio neoadjuvantnog/adjuvantnog liječenja.
  Novije tehnike (npr. stereotaksijska radiokirurgija) omogućuju visoko precizno zračenje tumora uz poštedu okolnog tkiva, što je tema suvremenih simpozija u Hrvatskoj.
• Endoskopske i intervencijske metode
  ERCP sa stentom za ublažavanje žutice, endoskopski ultrazvučno vođene zahvate (drenaža, punkcija), te intervencijske radiološke zahvate (npr. embolizacije) za kontrolu simptoma.
• Palijativna skrb i suportivno liječenje
  Kontrola boli, prehrambena potpora, regulacija šećera, liječenje komplikacija (tromboze, infekcije), psihološka podrška i palijativni tim važni su dijelovi skrbi.

Kod metastatskog raka pankreasa cilj liječenja je najčešće produljenje života i poboljšanje kvalitete svakodnevice, uz pažljivu ravnotežu između koristi i nuspojava terapije.

Rak gušterače, nažalost, i dalje pripada dijagnozama s vrlo nepovoljnom prognozom.

• Petogodišnje relativno preživljenje u Hrvatskoj iznosi oko 7–8%, što znači da manje od 1 od 10 bolesnika živi pet godina nakon dijagnoze.
• Većina bolesnika, osobito s lokalno uznapredovalom ili metastatskom bolešću, ne doživi godinu dana nakon postavljanja dijagnoze, iako se individualni ishodi mogu znatno razlikovati.

Kod operabilnih tumora, uz radikalnu kirurgiju i adjuvantnu terapiju, petogodišnje preživljenje može biti bitno bolje – u nekim serijama 15–20%, ali uz značajan rizik recidiva (povrata bolesti) od 50–80%.

Što očekivati nakon dijagnoze:

• detaljna obrada (CT, MR, EUS, laboratorij) za procjenu stadija bolesti
• razgovor s multidisciplinarnim timom o mogućnostima liječenja – je li tumor operabilan, preporučena kemoterapija/zračenje, palijativne opcije
• moguće hospitalizacije i zahvati (operacija, endoskopski ili intervencijski postupci)
• blisku kontrolu simptoma (bol, žutica, probavne tegobe, šećer u krvi)
• podršku nutricionista, psihologa i palijativnog tima, prema potrebi.

Iako statistike izgledaju vrlo strogo i teško, važno je znati da svaka osoba ima svoju priču: stadij bolesti, opće zdravstveno stanje, odgovor na terapiju i podrška okoline mogu znatno utjecati na tijek bolesti.
Zato je ključan rani pristup specijaliziranom centru, dobra komunikacija s timom i usmjerenost na to da se svaki dan učini što kvalitetnijim, bez odustajanja od dostupnih terapija i podrške.

Ako postoji sumnja na rak gušterače ili vam je već postavljena dijagnoza, obratite se stručnom timu ustanove Radiochirurgia Zagreb radi daljnje obrade, procjene stadija bolesti i planiranja liječenja.